Da sam leptir pa da dodirnem
   nebesko prostranstvo  ,
   vinem se visoko u beskraj
   plaventila  , nečujno i tiho
   pobjegnem ka zvijezdama
   u noćne čarolije.

 Raširim krila , osjetim vjetar
  toplu kišu i sjaj sunca
  koje nosi novi dan .

Eh , da sam leptir da omirišem  
  šareni cvijet ,
  osjetim rosu i popijem
  med pa da osjetim taj savršen svijet  .

Svijet mira  , savršenstva ,
 slobode i razbibrige  .
 Svijet u kojem sloboda nema cijenu ,
 a čovjek ne kupuje sreću .
 Svijet bez briga , nesreća i jada  –
 tamo negdje gdje nema kraja .

Dea Borojević