Da sam leptir pa da dodirnem
nebesko prostranstvo ,
vinem se visoko u beskraj
plaventila , nečujno i tiho
pobjegnem ka zvijezdama
u noćne čarolije.
Raširim krila , osjetim vjetar
toplu kišu i sjaj sunca
koje nosi novi dan .
Eh , da sam leptir da omirišem
šareni cvijet ,
osjetim rosu i popijem
med pa da osjetim taj savršen svijet .
Svijet mira , savršenstva ,
slobode i razbibrige .
Svijet u kojem sloboda nema cijenu ,
a čovjek ne kupuje sreću .
Svijet bez briga , nesreća i jada –
tamo negdje gdje nema kraja .
Dea Borojević
